I tako, nakon iznimno argumentiranog prigovora na odjeb koji je projekt KOMUNIZAM DE LUXE dobio na javnom pozivu za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja koje je raspisalo Ministarsvo kulture i medija, poslanog 22. 12. 2021. i naslovljenog na ministricu Obuljen i samo povjerenstvo, u ponedjeljak, 4. 1. 2021. dolazi šturi, nepotpisani, šablonski odgovor ili odjeb de lux:
Poštovani,
suradnja s drugim pravnim osobama navedena je u smjernicama Javnog poziva za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja, ali prijavljeni projekt primarno se nadovezuje na prethodne aktivnosti i projekte umjetničkog kolektiva Montažstroj (za koje je ostvarena potpora u okvirima redovnog programskog financiranja) koji nije prihvatljiv prijavitelj na ovaj javni poziv, a ne umjetničke organizacije Mitropa koja je nositelj projekta i prijave na ovaj javni poziv.
S obzirom na navedeno, a vodeći računa i o nepostojanju dvostrukog financiranja u ovom slučaju kod dvije pravne osobe, vaš projekt nije ostvario sufinanciranje. Smatramo da je projekt kvalitetan te vas upućujemo da pratite daljnje javne pozive Ministarstva koji će za prilagodbu postojećih aktivnosti uključivati udruge kao prihvatljive prijavitelje.
S poštovanjem,
Ministarstvo kulture i medija
Ono, ne možemo vjerovati. To je to?
Kontaktiramo nekoliko pravnih stručnjaka (od kojih su neki “velike zvjerke”) i tražimo ih za pravni savjet. Šaljemo svu dokumentaciju na čitanje: javni poziv, predanu projektnu dokumentaciju, prigovor, odgovor na prigovor.
Borut je ljut. Kad je Borut ljut, on je najljući i sposoban je uništiti sve oko sebe i samog sebe i eksplodirati kao tempirana bomba. Ljut je s pravom. Sad mu je dosta. Sad će preokrenuti svijet.
Ja sam isto ljuta. Osjećam se bespomoćno, kao da ne mogu više od prevrnuti jastučnicu.
U utorak, 5. 1. Sanja javlja Borutu da su dobili termin sastanka u Ministarstvu sa Ivom Hraste Sočo i Nevenom Tudor Perković za petak 8. 1. 2021. Da, idu na sastanak. I opet pitanje, kako se, nakon svega, postaviti na tom sastanku? Jel taj sastanak samo ružina vodica ili je stvarno nekakva prilika za konstruktivan i produktivan razgovor? Zašto nije odobren traženi razgovor s ministricom kulture?
Razgovaramo s pravnom stručnjakinjom koja je proučila svu dokumentaciju. Da, projekt vam je zaista odlično napisan. Profesionalno. Da, propozicije samog natječaja nisu dovoljno jasne i ima protokolarnih grešaka koje su, kao takve, utužive. Puno toga je tu ostavljeno otvorenim i kao takvo, podložno je slobodnom tumačenju. Prigovor je isto napisan odlično. Jasno, razrađeno, artikulirano, utemeljeno. Odgovor koji ste dobili je smiješan. Ne znači ništa, ne govori ništa, potpisan je od nikoga. Pravno je sve to i više nego diskutabilno. Ali da, suprotstavljate se aždaji koja se uvijek može pozvati na to da kriteriji prosudbe nisu mjerljivi, jer je riječ o umjetničkom projektu, kao što može okrenuti tumačenje prepozicija u svoju korist. Sve se to, vrlo vjerojatno, da pobiti. Ali ako krenete u borbu, budite spremni da će se razvlačiti godinama, da ćete morati uložiti velika sredstva za nju i da ćete sigurno biti na crnoj listi od sada pa nadalje. Drugim riječima – nećete dobiti više nikakvo financiranje. I vi tu, formalno pravno, ne možete ništa bez službene nositeljice projekta, odnosno umjetničke organizacije nositeljice. Morate biti sigurni da imate njezinu potpunu podršku i da je spremna na taj ring. Savjet, ukratko, glasi: otići na sastanak, pokušati pokazati dobru volju za konstruktivno rješavanje situacije, ukazati na propuste, ali ne imati pri tome svađalački ili optužujući ton (jer naravno, nitko ne voli priznati da je pogriješio, niti voli javno preuzeti odgovornost za to). Tako bi ona na našem mjestu.
Telefon zvoni, mobitel zvoni, Borut zove, ja zovem, Borut se javlja, šalje mailove, ja šaljem poruke, zovem, pijemo kavu i tako do večeri kada Borut baca telefonsku slušalicu iz koje ispadaju baterije.
Sanja je javila kako, nakon konzultacije s drugim članom umjetničke organizacije, ne osjeća spremnost za sudjelovanje u daljnjem, javnom odgovoru, ako sastanak – na koji je voljna ići — ne rezultira pozitivnim ishodom. Za Boruta to je bio sljedeći korak. Ako se na sastanku ne riješi stvari, ide se u medije, ide se javno.
I što sad? Što on može bez potpore nositeljice projekta? Mahati svojom frustracijom pred zatvorenim vratima? Ako nositeljica projekta nije spremna za borbu, za to da se projektu odobri financiranje i omogući realizacija, što on, kao nominalni nositelj udruge koja ulazi u suradnju s Mitropom?
Ljut je i razočaran. Osjeća se napušteno, ostavljeno i nemoćno. Razara. I sve to kanalizira u bijes prema Sanji.
Ja se osjećam isto nemoćno. Ljuta sam na sve i najviše se bavim time kako da olakšam situaciju jer mi treba da Borut izađe iz tog stanja. Jer se ne znam nositi s njim.
— Znao sam da ne trebam ulazit u suradnju s nekim sam tak. Nikad to nije sam tak.
— Pa dobro, kako si mogao znat? Nisi mogao znat. Moglo je sve proći dobro. I prijava i suradnja i…
— Sad si mogu pucat u glavu. Šta mogu? Nemam ja šta ić na taj razgovor. Šta ću tamo? Prisustvovat protokolarnom cirkusu i bit jebeno ponizan i pristojan? U kurac!
Rasplet te situacije dolazi u vidu informacije koju primamo u četvrtak 7. 1. 2021., a koja glasi da je sastanak u Ministarstvu, zakazan za sutra, 8. 1. 2021. otkazan po direktivi “gazdarice”.
Jel ovo sad odjeb de luxe dva ili tri ili je je to sve dio jednog odjeba u više nastavaka?
Nekoliko dana kasnije, u večernjim satima, na Ilici kod Orange— a susrećemo ministricu Ninu Obuljen u društvu druge žene. Ministrica usmjerava pogled prema Borutu. Dobro ona zna tko je on. I dobro zna za Komunizam de luxe i za otkazani sastanak. Spremna sam za suočavanje, no Borut samo prolazi pokraj nje, kao da ne postoji. Hodamo ravno prema zapadu, kao na kraju westerna.
— Jesi vidio? To je bila…
— Ko je jebe.
— Mislila sam da ćeš reagirati, jebote usrala sam se već.
— Kaj ti je? Znam ja gdje nije mjesto za fajt.
Dakle, ne kaže da ga neće biti. I ja se želim fajtati. Ali ne na cesti s torbicama.
