Nakon nekoliko proba, Jerko saopćava Borutu da zbog privatnih okolnosti mora napustiti projekt. Nevjerica. Žao nam je. Na ovim se probama činilo da Bernard i Jerko čine dobru sinergiju.
Prvi put se vraćamo korak unatrag i opet tražimo Đuru. Opet prevrćemo. Spominjemo nekolicu imena, među kojima i Bojana Navojca s kojim smo oboje radili na različitim projektima, kojeg susrećemo u Martićevoj. Slučaj ili objektivni slučaj? Ili znak? Ili nebitno? Bitno da nam se Bojan čini dobrim izborom za Đuru. Ima u njemu jedna doza melankolije, težine, kao i eruptivnosti. Dogovaramo sastanak, svjesni da je Bojan stalno zaposlen u HNK Zagreb i da njegovim eventualnim izborom demantiramo načelo izbora podjele. No nemamo mi više vremena i luksuza za to. Treba nam Đuro, moramo nastaviti s procesom. Uskoro, opet imamo Đuru i možemo nastaviti dalje.
Do ponovnog prekida i vraćanja unutrag. Retardacija, regresija, you name it. Jutro je, 9.12.2020. Perem suđe, uvodim red na radne površine, Borut ulazi u kuhinju s balkona bez ograde, vani je hladno. Koji kurac je sad ovo?, pruža mi mobitel s Bojanovim porukama u kojima poručuje da, uz veliko žaljenje, izlazi iz projekta. Nema jasnog objašnjenja, samo aluzija na mogući zdravstveni problem. Period nijeme slike. Pokušavamo doći do objašnjenja, dati potporu za riješavanje potencijalne krize. Ne dobivamo jasne odgovore tada, a nemamo ih ni na kreju samog projekta. Bojan vraća isplaćeni honorar. Svi su glumci i suradnici primili svoje honorare iz ugovora, iako projekt nije bi blizu završetku, točnije, krahira u kretanju. Tome je tako jer to zahtijeva birokratska praznina besmisla. Boruta, kao producenta, sve to stavlja u nezavidnu poziciju. Što obavezuje bilo koga od nas da do kraja, posvećeno i kvalitetno, sa zadovoljavajućim rezultatom nastavi i završi projekt? Formalno pravno – ništa. Ljudski i profesionalno – sve.
Borut je potresen Bojanovim izlaskom. I razočaran i povrijeđen i ljut i jadan i ne razumije. Po treći put prevrćemo po imenima za ulogu Đure koja sada zadobiva gotovo pa mitsku dimenziju. Je li Đuro, taj bivši sindikalist koji vjeruje u propagandu djela, revolucionarno nasilje i u to da opet, dosljedno i do kraja treba provesti komunistički eksperimet i srušiti truli kapitalizam koji eksploatira radnika zaista netko tko ne može dobiti svoje utjelovljenje?
