ĐURO — A ja… recimo, ja stalno radim… jebeno stalno. Tu radim od ponedjeljka do petka, od sedam do tri, vikendom radim i smjene… sve za istu cijenu, bez plaćanja prekovremenih… Sve skupa, skoro 70 sati tjedno… Kad završim te smjene vikendom, idem ravno tu malo gore… u hotel Hilton Garden Inn… u kojem je i ovaj tu smrad odsjeo… i tamo radim ko noćni portir… od 11 navečer do 6 ujutro. Završim u ponedjeljak ujutro i ravno dolazim ovamo na početak smjene. A prije pandemije sam vozio i Uber. Jebeno sam iscrpljen… Nemam blage veze kaj bude sutra, ne mogu si organizirat život… Nemrem spavat… osim kad sam totalno razjeban i kad se totalno napijem… Kad mi je Edo ispričo tu ideju, bio sam… kak da to kažem… ko da je s mene pao neki veliki teret… Uzbudio sam se, majke mi moje… jebote, napalio sam se kak se nisam već godinama.
ĐURO
Radnik u pogonu koji proizvodi elektronske komponente. Bivši sindikalist. Ima 40 godina, 3 klinca psa i depresiju. Na rubu pucanja.