25.04.1929
Rođen 1886. u Brodskoj Varoši kraj Slavonskog Broda, dvadesetogodišnji metalski radnik Đuro Đaković već 1905./06. sudjeluje u prvim radničkim štrajkovima u Bosni. Godine 1914. zbog antiratnih demonstracija uhićen i od vojnoga suda kao “veleizdajnik” osuđen na smrt. U Bosni je 1920. angažiran u sindikalnoj kampanji za oslobađanje uhićenih rudara nakon štrajka i bune. Kao delegat KPJ sudjeluje na III kongresu Kominterne u Moskvi 1921. godine. U Zagreb dolazi 1926. godine i postaje tajnikom Oblasnog odbora Saveza metalaca Hrvatske.
Ovdje, kao veliki protivnik šestosiječanjske diktature, 1929. godine biva uhićen, mučen te odveden na tadašnju jugoslavensko-austrijsku granicu i od žandara ubijen pri insceniranom bijegu. Zajedno s njim je ubijen i Nikola Hećimović, tajnik Crvene pomoći.
Đurin sin, Stjepan Đaković, rođen 1912. godine u Sarajevu, također je bio član KPJ te je kao sudionik NOP-a ubijen od ustaša u Zagrebu, 1942. godine.
“Zato drugovi-ce, u organizaciju svi na rad, jer je samo u tome spas. Jačajte svoju organizaciju za borbu, jer je samo u borbi život. Rekao je naš veliki učitelj Karlo Marks: Oslobođenje radnika, djelo je samih radnika!”
Iz pisma Đure Đakovića svojim drugaricama i drugovima iz Tvornice tekstila u Dugo Resi, gdje je kratko vrijeme bio zaposlen 1927. godine.
Na slici lijevo: Đuro Đaković s drugovima u Kraljevskom vojnom zatvoru u Sarajevu sredinom svibnja 1919. godine. Đaković je zajedno s 2000 radnika bio uhapšen radi sudjelovanja u organizaciji općeg štrajka kojeg su radnici Sarajeva poveli radi zabrane proslave Prvog maja.