Tražimo dalje prostor. Svi prevrćemo znamo li što gdje i znamo li koga gde. Goran Grgić predlaže prostor od cca 700 kvadratnih metara u podrumu Centra Ambienta u vlasništvu Exportdrva u Aveniji Dubrovnik u Novom Zagrebu. Goran povezuje Boruta s Bogumilom Kulagom. Ponavlja se testiranje prostora, ponavlja se razgovor. Slažemo se da je prostor dobar. Dogovorena je suradnja s Bogumilom i mi konačno imamo jednu nepoznanicu manje. Rok da završimo snimanje je do 1. lipnja.
Ono što sam ja dobila iz te cijele nesretne priče o potrazi za prostorom izvedbe/snimanja a posebno s Petrius centrom meni je iznimno vrijedno i bilo mi je očajnički potrebno: hajde, ipak to što radimo ovim projektom i to što i ja unutar njega “proizvodim” i dajem nije toliko impotentno, toliko nemoćno i toliko beznačajno koliko nam se vrlo često u njegovom procesu činilo i što smo dobivali kaao poruke sa svih strana. OK, to što radim/o – nazvali mi to umjetnošću ili nekako drugačije kako bi se već moglo nazvati, ima značaj. Ima moć. Ima smisao. U ovom poprilično nahvao postavljenom svijetu sveopće besvjesne konzumacije besmisla. A onda, posredno, i ja, moji izbori, odluke, vrijeme, angažman, vjera imaju nekakav smisao i značaj.
Nakon toga, svaki put kada se provezem ili prošećem tom Radničkom cestom, uz hrpu frustracija na koje me ona podsjeća, osjećam i njezinu snagu, magičnost i značaj. Važna je ta Radnička cesta.