29. siječnja Borut me kupi u Berislavićevoj, idemo na probu, putem ćemo uzeti i nešto za pojesti, jer nam je ta aktivnost trenutno van fokusa. Kaj ti je? pita me jer moj izraz lica ne može sakriti ništa, a Borut sve čita. Ništa mi nije, dobro sam, samo osjećam užasnu nelagodu od odlaska na probu. Potpuno iracionalnu, onako u želucu. Ili možda racionalnu? Nekaj je tu krivo. Borut kaže da me razumije, da se s pravom osjećam tako i pita me želim li ostati doma. Ne, naravno da ne, potiskujem nelagodu željom i potrebom da Radnička konačno postane protečna. I meni treba svaka od tih proba, treba mi osjećaj da znam što se zbiva i da bar nešto u svemu tome ima smisla i produktivni učinak. A opet smo imali pauzu od dva dana. Zadnju smo probu imali u utorak, kada smo saznali da je Brezovec, s kojim paralelno imaju probe i Bernard i Domogoj, bio u kontaktu sa zaraženim. U srijedu je otkazana proba. Čeka se razvoj situacije. Brezovcu se simptomi ne razvijaju, imamo probu u petak, dodgovaramo ih za dalje. U subotu na probi stiže informacija da je Brezovec pozitivan. I sad mi trebamo nastaviti raditi? Kao ništa se nije dogodilo? Nosimo maske, otvaramo sve prozore, osjećam nelagodu. Ne mogu još jednom slušati taj dio teksta i usredotičiti se na bilo što. Želim se spustiti stepenicama do izlaza i hodati bez da me itko išta pita i bez da mislio o bilo čemu. A onda želim ići doma i rezati povrće na jednake komadiće da se smirim i unesem nekakvu harmoniju u red.
Borut i ja popodne završavamo dio o UTD-u. Sutra ćemo isprobati kako funkcionira ta interpolacija, ako uopće funkcionira. Budući da smo, kada projekt Komunizam de luxe nije prošao na natječaju Ministarstva, ostali bez mogućnosti da u zasebnim jedinicama otvorimo tu temu, odlučujemo je integrirati u tekst. Radimo upravo ono što smo u početku rekli da nećemo. Možda to i nije loše. A možda je potpuni promašaj.
Bernard u nedjelju javlja da ima temperaturu i da je skršen. Ajde nek je više i ta jebena korona, da to odradim. Ja tražim toplomjer u Borutovom stanu, on hoda po sobi kao životinja u kavezu. Isto tako ne može izaći van i isto tako riče. Zovem kćer da pitam kako se osjeća i kako se osjeća tata i njegova cura kod kojiih provodi vikend. Čujemo se grupno preko whatsup video poziva i dogovaramo kako bi, ako ništa drugo, mogli imati probe preko zooma dok ne budemo sigurni kome je što. Prestajemo biti povezani samo projektom i sukracijom, sad smo povezani i mogućom infekcijom. Odnosi redatelj – dramaturginja – glumac se transformiraju u nešto više nalik odnosima grupe ostavljene s ruksakom hrane i tri deke u planini. Tu otežanost zaustavljanja jasnih “pozicija” potrebnih za rad na projektu, koliko god on i prijateljski bio, čini mi se da najviše primjećujem na Borutu koji je pak mora preuzeti u najvećoj mjeri. Obzir, odgovornost (kao i nezanemariva činjenica da su honorari, zbog birokratskog trenutka, već isplaćeni u cijelosti) često ga “koče” u potpuno ekspresiji koju onda usmjerava u frustraciju. Teško mi je promatrati ga takvoga.
Bernard je pozitivan, ima temperaturu, ne može se pomaknuti, ne osjeća okuse ni mirise. Matej je pozitivan, ali ima manje izražene simptome. Borut i ja prijavljujemo se za testiranje, vadimo uputnice, iz predestrožnosti ostavljam kćer kod kuće dok ne vidim kakvo je stanje. Testiram se u utorak, negativna sam. Borut se testira u srijedu, pozitivan je. Domagoj je negativan. Potpuna izbezumljenost, razgovori s epidemiologom. Trebamo se razdvojiti. Borut je u izolaciji u svom stanu na Trsju, ja i kćer smo u samoizolaciji, koja teče od utorka, kada sam se vozila s Borutom na testiranje, u Berislavićevoj. Apsolutni užas. Prvi smo put ovako dugo razdvojeni. Nasilno, bez naše volje. I to baš sada kada bi najviše trebali biti zajedno. Borut ima temperaturu, boli ga tijelo, spava. Ja isto imam temperaturu, znatno slabiju i ona prestaje. Glavobolja se pojavljuje kasnije i nesnosna je. Perem sve prozore u stanu. Daha prepisuje “što je bilo u školi” i piše zadaće. Hranu nam donosi mama, Borutu susjedi. Dnevno razmjenjujemo stotinu poruka i čujemo se nekoliko puta. Kako si? Kolika ti je temperatura? Što radiš? Spavaj, odmaraj se. Osjećaj nemoći je na vrhuncu. Da sjednem u auto i odvezem se gore do njega? Odgovorna sam, odgovorni smo, ostajemo u četiri zida. Osjećaj nemoći povremeno eskalira u svađu. Svaki dan jedan od naših razgovora završava plačem. Whatsup grupa Boysi s Radničke postaje izvještajni centar o temperaturama i simptomima. Po preporuci epidemiologa, ponavljam test. Tehničar na testiranju me prepoznaje. I drugi put je negativan nalaz. Borut ne vjeruje da je to moguće. Borut izlazi iz izolacije, ali još se ne smijemo vidjeti, dok ja ne odradim svoje.
Konačno se susrećemo. Borut je siv, mršav i umoran. Sada bismo se trebali prešaltati natrag u proces, kao da ništa nije bilo?
Nastavljamo rad. Bernard ponekad nema snage ni za izgovoriti tekst, koliko mu je plitak dah. Borut stalno govori da je umoran, pije andol 100 svako jutro. Vrijeme nam curi, pritisak je sve veći, pauze u procesu su odradile svoje. Rad pod pritiskom roka i vremenske ograničenosti u ovom slučaju nije konstruktivan. Kaj, da sad to samo tak završimo? Da ispljunemo nešt kaj neće značit ništa? Naravno da ne. Nastavljamo dalje. Borut se bori rukama i nogama da izvuče maksimum iz samog sebe i svih nas zajedno. Stres, frutracija, nevjerica kroz koje je sve procese prošao ovaj proces ili koji su se procesi zbili unutar njega.
Bernard i dalje ne osjeća okuse i cijepit će se kad mu istekne šest mjeseci.
Konarad, koji od početka jasno izražavo svoj animozitet ka sudjelovanju na probama, kao principijelni izrazu svog stava kako je neodgovorno i potpuno besmisleno stvaranje u doba pandemije, samo kako bi se očuvao kapitalizam, prošao je bez samoizolacija. Cijepio se Modernom.
Goran je prošao niz testiranja, ali je izbjegao samoizolaciju. Cijepio se Pfizerom i cijepit će se kad god treba, samo da se riješimo ovo strahote.
Borut ima post covid koji je, moguće, rezultirao i trombom, a tromb infarktom. No to, naravno, nitko neće tako izreći. Uskoro mu, isto, istječe šest mjeseci.
Matej je bio jednom u samoizolaciji, jednom u izolaciji, od posljedica navodi smanjenost intenziteta mirisa. Razmišlja o cijepljenju u kolovozu, po isteku imuniteta.
Domagoj je bio dva puta u samoizolaciji. Jedno netom prije ulaska u proces, jednom za vrijeme. Testirao se tri puta s negativnim rezultatima. Cijepio se Pfizerom prvu dozu. Sada će i drugu.
Ja sam se cijepila Pfizerom, bez reakcija na cjepivo. Odradila sam i treći po redu PCR test, zlu ne trebalo.
Hrvoje se, isto, cijepio Pfizerom.
Pri završetku Radničke ceste covid 19, koronakriza i post – covid simptom, potvrde o antitijelima, rasprave o cijepivima, potvrde o cijepljenju, pojave novih sojeva, prijetnja novog vala i/li novih valova i dalje su prisutni.
Ministarstvo je raspisalo novi natječaj za digitalizaciju.
