SUSRETI 1 / UTD

Radosni smo. Istraživanje, uspostava kontakata, brojne ideje, brojne opcije njihovih ostvarivanja. Dobar trenutak procesa.

Borut, Konrad i ja nalazimo se s Paulom Stubbsom, doktorom sociologije zaposlenom na Ekonomskom institutu u Zagrebu koji se, između ostalog, bavi idejom/konceptom uvođenja UTD-a, na čiju temu je napisao nekolicinu radova. Paula znam iz sasvim druge priče, s koncerata Leonarda Cohena, čiji smo oboje veliki ljubitelji. Cohen i njegova glazba bile su isključive teme naše komunikacije. Odjednom ga slušam kako suvereno odgovara na Borutova, isto tako suverena pitanja o UTD-u. Razgovara se o UTD-u, o njegovoj primjenjivosti, rezultatima, o dvojbama oko njega, o spremnosti sustava da ga uvede, o tome je li sada mjesto i vrijeme da se o tome govori i tko je sve – kako na našoj, tako i na svjetskoj razini – relevantan za tu temu. U razgovoru više sudjelujem kao promatrač i slušač. Tek sam se upoznala s idejom UTD-a i nedovoljno o tome znam da postavljam daljnja pitanja koja će mi razjasniti samu problematologiju. Ali, srećom sam, zahvaljujući Borutovom svakodnevnom dijeljenu materijala uz poruku – pročitaj i ovo, ovo je jako važno za projekt – dovoljno upoznata s temom da se ne osjećam kao potpuni analfabet. Konrad suverenije vlada temom i vrlo ga zanima. Mislim da je to trenutak procesa u kojem sam ga vidjela nazaugranijeg. Razgovor završava zaključkom kako je upravo sada vrijem i mjesto da se govori o UTD. Paul je spreman na suradnju na dijelu projekta koji mu je Borut izložio. Ideju je da se nakon “emitiranja” pojedine epizode organizira svojevrsna rasprava/debata/okrugli stol na kojem bi se se sa raznorodnim stručnjacima (područje: gospodarstvo, sociologija, politika) te nekim od članova autorskog ili glumačkog tima u interakciji s gledateljima razgoaalo i raspravljalo o ideji UTD-a i uz njega povezanim temama. Radosni smo. Istraživanje, uspostava kontakata, brojne ideje, brojne opcije njihovih ostvarivanja. Dobar trenutak procesa.

Ponavljamo susret s Paulom u listopadu, koji je, ovaj put, usmjeren na kontekst teksta samog izvornika u čiju smo adaptaciju krenuli, a kako, nego – rudarski i s povećalom. Paul je Englez, u Engleskoj je odrastao, tamo se školovao i iz te poziciji, te kao sociologu, sigurno su mu neke stvari u povezivanju, razumijevanju i cjelovitijem sagledavaju kompleksnosti pojedinih tema, kao i u najdoslovnijem prijevodu, bliže. Dolazimo sa iscrpnom tablicom koju je Borut izradio gdje se na jednoj strani nalaze pojmovi, koncepti, imena, lokacije, događaji u izvorniku, a na drugoj strani mogućnosti kojima ćemo ih lokalizirati, temoralizirati, kontekstualizirati i – kako će se na kraju pokazati – poprilično nadograditi i razviti.

U tom mi razgovoru postaje jasno da ova adaptacija neće biti nalik onima koje sam radila. Bit će vođena iznimno sporim i iscrpnim istraživačkim principom u kojoj ništa neće biti “samo tako”, niti će moći proći bez višekratne provjere. Bit će to proces koji će trajati do dana snimanja, a onda će adaptacija – odnosno stvaranje teksta – prerasti u dramatugiju prezantacija i recepcije snimjenog. Bit će to proces u potpunosti vođen Borutovom metodologijom. Proces koji će me na trenuke izluđivati, iscrpljivati, dovoditi u otpor i frustraciju, u osjećaj nemoći i beskorosnosti, ali u kojeg nikada neću prestati vjerovati, niti ga pratiti najbolje što umijem.