Za potrebe online rasprava pod radnim naslovom “TKO NE RADI NEĆE NI JESTI!” okupiti ćemo u jednom prostoru lokalne poduzetnike, ekonomiste, te stručnjake iz područja socijalne skrbi ali i znanstvenike iz područja sociologije, politologije, psihologije i filozofije. Uz navedene stručnjake namjeravamo u posljednju raspravu uključiti i prekarne radnike za koje bi primjena univerzalnog dohotka mnogo značila: prije svega ugrožene umjetnike ugrožene krizom, ali i nezaposlene (oni koji su zbog krize ostali bez posla), žene koje obavljaju neplaćene kućanske poslove, marginalizirane skupinama, kako bismo dobili uvid u njihova iskustva, životne priče i sudbine.
Dio projekta “TKO NE RADI NEĆE NI JESTI!” izrazito je edukativnog i polemičkog karaktera a u sinergiji s prvim dijelom stvara jedinstvenu inovativnu formalnu i sadržajnu cjelinu kulturnog i edukativnog karaktera.
U prvoj raspravi, razgovorima sa lokalnim poduzetnicima, direktorima korporacija i sl. provjerit ćemo prevladavajući neoliberalni stav da poreze treba, ako ne sasvim ukinuti, onda snažno smanjiti, a ideja progresivnog oporezivanje gleda se kao ostatak socijalističkog mentaliteta. Pitanja na koja se fokusiramo su: Postoje li uvjeti za UTD danas u Hrvatskoj? Odakle novac za univerzalni temeljni dohodak? Što i zašto režemo, koga i kako dodatno oporezujemo? Kako bi se osjećali da vam udvostruče ili utrostruče porez na dohodak?
U drugoj raspravi, U razgovorima sa stručnjacima iz sfere ekonomije, odnosno financija i socijalnog rada krenuti ćemo od činjenice da mi i u “normalnim” vremenima trošimo premali postotak BDP-a na zdravstvo i socijalnu zaštitu i postaviti pitanja: Da li je i zašto je UTD bolji od dosadašnjih programa socijalne skrbi? Može li ih zamijeniti ili ih treba samo nadopuniti? Postoji li opasnost da UTD dodano smanji ionako oslabljene preostale mjere socijalne ili zdravstvene zaštite? Jel bi temeljni dohodak bio “prebazičan” ako nije kombiniran s kvalitetnim univerzalnim uslugama?
U trećoj raspravi ćemo razgovarati s znanstvenicima (psiholozi, sociolozi, politolozi, filozofi) te ćemo pokušati saznati što bi se dogodilo kada bi se UTD uveo zajedno s progresivnim sustavom oporezivanja i ciljanim pomaganjem najpotrebitijima, bi li mogao, barem kratkoročno, smanjiti istovremeni teret gospodarske i socijalne nesigurnosti? Hoće li temeljni dohodak smanjiti pa čak i riješiti problem siromaštva? Znamo li uopće koji su dugoročni učinci univerzalnog temeljnog dohotka?
U četvrtoj raspravi se susrećemo s prekarnim radncima. Zanimaju nas odgovori na pitanja: Koliko veliku sumu odnosno dohodak dati svakom pojedincu? Tko su “svi” kojima je UTD namijenjen? Uključuje li to i svako dijete? Što da radimo sa imigrantima? Jel bi UTD trebao biti dostupan svima koji trenutno borave na teritoriju države, bili njezini građani ili ne, bez obzira na legalni status? Kako će pojedinci trošiti taj zajamčeni novac? — Da li će ljudi sjediti kod kuće kladiti se i igrati videoigre, ili stvarati nove stvari? Može li se novac davati građanima bez postavljanja uvjeta i kontrole?
