OPREMLJEN ZA PROPAGANDU DJELA

Iz printera izlazi Đurina poruka na hrvatskom i engleskom. Borut repetira pištolj. Bože dragi!

Prije no što će ubiti predstavnika korporativnog kapitalizma koji je, u ime njihovih vlasnika, došao procijeniti isplativost pogona u kojem se proizvode elektronske komponente za mobitele 5G generacije, naši revolucionari (ili teroristi?) s Radničke ceste, Edo i Đuro, planiraju snimiti izjavu otetog Kineza u kojoj  krivi svoje gazde za vlastitu smrt. Snimka izjave, zajedno sa snimkom smaknuća, bit će glasna poruka da im je dosta i da, pozivajući se na tradiciju revolucionarnog nasilja i propagandu djela, uzimaju stvari u svoje ruke. 

Poruku koju će, nadopunjenu osobnim podacima na licu mjesta, izgovoriti oteti, piše ideološki osviješteni bivši sindikalist i uvjereni marksist Đuro. 

Kada smo donijeli odluke o tome kako se odvija naša otmica i koji je cilj otmičara te kako će, čime i zašto snimiti i prenijeti svoju poruku (ili izvesti svoj eksperiment, kako kaže Edo), trebalo je uvelike intervenirati u postavke Gagarinovog puta iz kojeg smo preuzeli siže, likove i njihove temeljne odnose. Naime, odluka da će naši otmičari snimiti poruku i proširiti je društvenim mrežama, osim što našu priču čini aktualnom, povlači sa sobom brojne reprekusije na razvoj radnje, odnosno na elemente samih dramskih situacija, tako da je potrebno pažljivo provesti promjenu i nadogradnju, a ne je samo nakalemiti.

— Idem ja sad to napisat.
— Koje?
— Pa to sve. Poruku. I promijenit odmah druge stvari vezane uz to u tekstu.

Čini mi se da sam svjesna svega što treba uvesti u postavke i da vidim kako bi se to moglo provesti; pa imam ja utakmica u nogama. I želim to učiniti odmah. Da dobijem osjećam da mogu nečemu pridonijeti. Napisat ću poruku koju oteti treba izgovoriti, prilagodit ću razvoj radnje tome da se sada sam čin, osim što se provodi, i snima. Znam kako to ide. Vidjela sam dovoljno filmova i serija da mogu ući u taj diskurs. Uzimam tekst, skupljam bilješke naših razgovora i otvaram laptop. Na stolu je velika zdjela s mandarinama. 

— Ma ne treba odmah to unosit u tekst, ne treba prtljat. Samo sa strane naznačit u bilješkama gdje što treba doći.

Isuse bože, ne još bilježaka, ja sa ne snalazim više u tome. Ja bih to sve mijenjala u tekstu, odmah.

— Okej.

Moj entuzijazam je splasnuo. 

— Jesi ti uopće vidjela kako izgledaju ta ISIS-ova smaknuća? I kak izgledaju te poruke?
— Misliš – prave?
— Pa da, prave.
— Ne.

Večer provodimo uz te snimke. Borut ih vadi kao iz džepa s bespuća interneta, jednu za drugom. Treba obratiti pažnju na svaki detalj: kako stoje pred kamerom, u kakvom su odnosu teroristi i žrtva, na koje se sve načine iskazuje dominacija i moć, potlačenost i nemoć. Ne mogu naše otmica i poruka biti otprilike, moraju biti dokumentaristički utemeljene. Bez obzira što će kod nas stvar krenuti trapavo, amaterski i sudbinski krivo. Ali da bar znamo kako su oni to zamislili. Jer sigurno su njih dvojica gledali baš ove snimke. Možda u pauzi na poslu, možda van njega. Gledali su ih i pomno su razrađivali svoj plan.

Borut iz nekog foldera, izvlači tekstove poruka koje su izgovorile žrtve. Pojavljuje se jasno vidljiv obrazac: ponavljaju se rečenice, formulacije i prije svega, namjere. 

—Tako treba napisat Đurinu poruku. Al malo trapavo.  

Pišemo skicu poruke, prvo na hrvatskom:

Siguran sam da sad već znate tko sam i zašto se pojavljujem pred vama. Želio bi izjavit kako smatram da ste vi, kineski psi, kineska komunistička partija, odnosno vi kineski eksploatatori/imperijalisti koji ste izdali svijetle ideale komunizma, u potpunosti odgovorni za moju pogubljenje/smrt. Pozivam svoje suradnike, prijatelje, obitelj i voljene da se dignu protiv mojih stvarnih ubojica, kineskih imperijalista, ostalih tehnoloških titana i zlih kapitalističkih eksploatatora, jer ono što će mi se dogoditi samo je rezultat njihove arogancije, pohlepe i kriminala. Zbog odluke kineske kompanije da automatizira svoje pogone u Hrvatskoj/ Zagrebu, ja ću, kao predstavnik korporacije sada platiti cijenu te odluke. Umro sam tog dana, kad su moje gazde odlučile racionalizirati poslovanje na globalnoj razini i automatizirati ovaj pogon. Tada su oni potpisali moj smrtni list. Na kraju, sve u svemu, volio bih da nisam Kinez.

Onda propuštamo poruku kroz google translate jer bi je Đuro, naravno, na isti način preveo na engleski. Pa neće valjda njegov Kinez govoriti hrvatski!

I’m sure you already know who I am and why I’m appearing in front of you. I would like to declare that you, the Chinese dogs, the Chinese Communist Party, or you Chinese exploiters / imperialists who betrayed the bright ideals of communism, are fully responsible for my execution. I call on my associates, friends, family and loved ones to rise up against my real killers, Chinese imperialists, other technological titans and evil capitalist exploiters, because what will happen to me is just the result of their arrogance, greed and crime… Due to the decision of the Chinese company to automate its plants in Croatia / Zagreb, I, as a representative of the corporation, will now pay the price of that decision. I died that day, when my  bosses decided to streamline business globally and automate this drive. That’s when they signed my death certificate. In the end, all in all, I wish I wasn’t Chinese.

Dok to radimo, kopa me misao: zašto Borut zna za sve te snimke, zašto ima te poruke u svojim dokumentima, zašto je cijela jedna polica kućne biblioteke popunjena naslovima o terorizmu, nasilju, revolucionarnom nasilju i sličnim naslovima? U tom trenutku, Borut dolazi  s dva pištolja, dvije vunene balaklave, žutom Glovo vrećicom i osmijehom na licu. 

Bože, pa moj je dečko opremljen za propadandu djela!

Evo, možemo ovo sutra odnjeti na probu pa probati s tim. Mislim da će ova žuta vrećica u kojoj Đuro dofura pištoj izgledati jebeno kad završi na Tominoj glavi.
— Nemoj mi reći da su pravi.
— Ma nisu. Al izgledaju ko prvi, jelda?
— Mogli bi ići opljačkat banku.
— I novci su postali viralni.

Iz printera izlazi Đurina poruka na hrvatskom i engleskom. Borut repetira pištolj. Bože dragi!

Čekaj, a kad će se ta poruka, zapravo? Mislim Franjo je ovak i onak nikad ne da tu izjavu. Kaj će je Đuro čitat onak primjerno?
— Probat ćemo, pa ćemo vidjet. Možda hoće, možda neće.
— Čekaj mi smo sad cijelu večer… ja sam gledala sve te snimke… Nismo prvo mogli probat jer nam ta poruka treba?
— Pa sigurno nam treba. Moramo imat dobar rekvizit. Moraju znat kaj žele dobit.